Kako igračke podstiču razvoj djeteta?
Dok su roditelji često skloni da zanemare ili umanje važnost igre, stručna pedagoška literatura snažno podržava igru i igračke kao i njihov uticaj na dječje živote. Igračka može da bude bilo šta, a zajedničko svim igračkama svijeta je da mogu na razne načine da stimulišu dječji razvoj. Iako se kaže da igra čuva dijete u čovjeku, zapravo ona mu na mnogo načina pomaže da postane kvalitetnija osoba.
Dok se igra, dijete spontano vježba i razvija kognitivne, emotivne, motorne, socijalne, komunikacione i jezičke sposobnosti. Igra je u suštini primarni model učenja djece u najranijem uzrastu - prema istražvanju Marijan Dajmond 50% dječjeg učenja odvija se do četvrte godine, a još tridset do osme!
Evo koje sve prednosti u razvojnom smislu donosi igranje.
Razvoj inteligencije
Djeca kroz igru najbolje razvijaju inteligenciju – kako da se u novim situacijama snalaze, brzo reaguju i riješe problem. Na taj način vježbaju rezonovanje, oštroumnost, dosjetljivost, donošenje odluka. Dijete kroz igru stalno usvaja nova saznanja, ne samo o spoljnom svijetu, već i o sebi, svojim sposobnostima i mogućnostima. Uz pomoć okruženja, aktivnosti i angažovanih čula oblikuje se djetetov mozak, pa roditelji treba da znaju kako stimulisanjem igre mogu snažno da poguraju njegov rani razvoj.
Razvoj sinapsi u mozgu
Sinapse su spojevi kojima se prenose nervni impulsi, veze komunikacijskog tipa između nervnih ćelija ili nervnih i ćelija mišića i žlijezda.
Ranko Rajević i Uroš Petrović, predstanici Mense koji su osnovali NTC sistem učenja kroz igru, stalno naglašavaju značaj fizičkog kretanja i igre za razvoj sinapsi u najranijem uzrastu, jer se to reflektuje na cjelokupan razvoj i kasnije ostvarenje potencijala djeteta.
Bolji kognitivni (saznajni) razvoj
U razvojnom smislu dobra igračka je ona koja zadovoljava dječje potrebe na emotivno-društvenom planu. Za dijete igračka nije običan predmet, ona je utjeha, oslonac, sredstvo pomoću kojeg dolazi u dodir sa stvarima iz svijeta odraslih, a sa kojima inače ne može. Pomoću igračaka djeca se bolje kognitivno razvijaju - stiču pojam o sebi, uče o veličinama, odnosima, bojama, oblicima. Psiholozi preporučuju da igra bude usmjerena, a nikako diktirana, da roditelji puste mališane da vještine savladavaju kroz igru, tempom koji njima odgovara.
Socio-emotivni razvoj
Kada malo odrastu, samostalno igranje prerasta u zajedničku igru koja doprinosi socio-emotivnom razvoju. Sve ovo kasnije pomaže djeci da se bolje uklope u društvo, kolektive poput vrtića i škole. U predškolskom uzrastu dolazi do paralelnog igranja - više djece se igra jedno pored drugog, paralelno. Mališani u tom uzrastu koriste slične igračke i igraju se na sličan način, ali bez ikakve saradnje.
Sljedeća faza su društvene igre u kojima se igraju zajedno, pričaju šta rade, sposobna su da dijele igračke i stupe u međusobnu interakciju, razgovaraju tokom igre. Na kraju, kao posljednji stepenik, djeca razvijaju kooperativne igre u kojima stupaju u interakciju sa zajedničkim ciljem. Na taj način se razvija odgovornost, saradnja, poštovanje pravila, dijeljenje.
Razvoj jezičkih sposobnosti
Igra ima nemjerljivu ulogu i u razvoju jezičkih sposobnosti - kroz razne jezičke, muzičke i igre u grupi, zagonetke. Djeca sa emocionalnim problemima i problemima u ponašanju napreduju uz igru. Igra je u suštini primarni model učenja u najranijem uzrastu - prema istražvanju Marijan Dajmond 50 odsto dječjeg učenja odvija se do četvrte godine, a još trideset do osme!
Fizički razvoj
Igranje doprinosi i fizičkom razvoju - ako dijete gura kolica, uči se hodu, koordinaciji, ako šutira loptu, poboljšava ne samo preciznost već i čitav niz motoričkih vještina, kad preskače konopac, poboljšava koordinaciju. Ukoliko slaže kockice ili bockalice, mijesi plastelin ili vezuje konopac, razvija sitnu motoriku. A igrajući se lutkama, autićima i drugim igračkama koje omogućuju igru uloga, uči o međuljudskim odnosima, podstiče se na razmišljanje i kreativnost, baš kao i kada slaže kockice ili puzle.