Ljubavlju i nježnošću do emotivno razvijenog djeteta

Ljubavlju i nježnošću do emotivno razvijenog djeteta

Dok očekuju rođenje bebe, budući roditelji najviše se fokusiraju na fizičke aspekte njenog dolaska – kako da je smjeste, njeguju, hrane, oblače.

Najčešće nisu svjesni da je podjednako, ako ne i važniji emotivni aspekt razvoja bebe koja stiže na svijet, te da i za to treba valjano da se pripreme. O emotivnom razvoju bebe razgovarali smo s predavačem Jasnom Lovrić, konstruktivističkim koučing psihologom, autorom predavanja i radionice o emotivnom razvoju djece u prvoj godini života u školi „Nada Lazić“.

- Emotivni razvoj bebe povezan je sa emotivnim životom mame. Beba i mama su skoro jedno tijelo, beba je umotana u mamu, živi u mami do rođenja. A period poslije porođaja do trećeg mjeseca naziva se faza autizma zato što beba još nije svjesna da je posebno tijelo. Međutim, beba osjeća cijelim svojim bićem i zadovoljavanje svih njenih potreba, pa i potrebe za dodirom ujedno je uspostavljanje njene zdrave ojsećajne strukture. To je jedan od preduslova i za zdrav fizički i mentalni razvoj.

Za bebu je porođaj traumatično iskustvo, ali se ta trauma može iscijeliti čestom fizičkom bliskošću bebe i mame, neophodnom i ljjekovitom za bebinu psihu u tom prvom periodu. To je najvažnije dok s mamom  ne počne da komunicira na drugi način, a to je negdje od trećeg mjesec, pojašnjava Jasna Lovrić.

- Mama treba da bude svjesna da beba nije izolovana od njenih osjećanja, da reaguje na njih iako u prvih nekoliko mjeseci još ne komunicira drugačije nego plačem. Važno je da mame znaju da emotivna  komunikacija između njih i bebe postoji još tokom porođaja, zatim od prvog trenutka kada se beba položi na mamin stomak i uspostavi faza simbioze. Od prvog dana po rođenju, kod kuće, osjećaj da je voljeno i željeno i da se njime bave s ljubavlju najvažniji je aspekt djetetovog emotivnog razvoja. Tu nema mnogo druge pameti. Najbolji savjet koji možemo dati mami u tom period je da voli svoju bebu i što prije izađe u susret svakoj njenoj potrebi.

Zato je od ključne važnosti da se cijela porodica adekvatno pripremi i organizuje tehničku podršku i pomoć mladoj mami kako bi ona bila što više s bebom, jer je prva i najvažnija osoba s kojom beba ima komunikaciju po rođenju, kao nastavak bebinog života tokom trudnoće i porođaja. Prvih par mjeseci beba osjeća tijelom i zadovoljavanjem potreba, ona još nema razvijena čula i kontakt s mamom je potreban da, sada u spoljašnjoj sredini, isto onako brzo i ugodno od mame dobije sve što joj treba kao kada je bila u stomaku.

Kako navodi naša sagovornica, zadovoljavanje bebinih potreba ne obuhvata samo hranu, toplotu i suhoću već i nježnost, tepanje i fizički dodir. Ukoliko ne dobije ono što joj treba čak i u tako ranom uzrastu, beba može da uči kako njene potrebe nisu važne i da nije voljena, a to je onda početak drugih problema.

- Beba, na primjer, može odbiti hranu ako nije dobila dovoljno nježnosti. Pomazite je pa ponudite ponovo - kaža Jasna Lovrić. - Mladi roditelji treba da se pripreme na to da postaju porodica i da je od tog trenutka njihova mala porodica prioritet u njihovom životu. Da mama postaje majka porodice, a tata otac porodice, da su odluke i odgovornost na njima. Da bake i deke treba da ostanu samo tehnička podrška, s puno ljubavi, naravno. Treba da se pripreme za napor i prividnu haotičnost bebinih prvih mjeseci. Da se oko svega dogovaraju, da postave prioritete, pomažu jedno drugo u umoru i neispavanosti. Da tata s ljubavlju obgrli majčinu fizičku ranjivost, a da mama sa nježnošću prihvati tatinu početnu nespretnost.

Tako pripremljeni mnogo lakše će se nositi sa izazovima ranog roditeljstva i pomoći će lakšem emocionalnom razvoju svoje bebe. Jedna od stvari koje veoma frustriraju nove roditelje je bebin plač.  Treba da znaju da bebin plač ne znači da sa njom nešto nije u redu, jer nije zdrava beba koja je neprekidno mirna i ne plače. Vaša zdrava energična beba plačem vam javlja da joj je nešto potrebno, jer to ne može i ne umije na drugi način. To su njeni znaci.

 - Bebin plač, naročito u prva tri mjeseca života, treba shvatiti prije svega kao veoma korisnu komunikaciju. Nekoj bebi je potrebno više, nekoj manje nježnosti, nekoj češće hranjenje a nekoj u dužem razmaku. Neka beba guta vazduh, nekoj je pretoplo. Svaka beba je različita. U tom smislu savjeti drugih mama relativno su korisni, a mogu niti i zbunjujući, jer je svaka beba biće za sebe. Imajte povjerenje prije svega u znake svoje bebe i u svoj osjećaj i ljubav - ističe Jasna Lovrić i dodaje da je važno da znamo kako su ljubav i nježnost koju pružamo bebi ključni za njen zdrav i pravilan emotivni razvoj. Djetetov osjećaj da je voljeno i željeno i da se svi njime bave s ljubavlju, najuspješniji je i najvažniji aspekt vaspitanja.

U prvom tromjesečju bebinog života postavlja se znak jednakosti između fizičkog i emotivnog. U početku se posvećujemo najviše fizičkim aspektu djetetovog razvoja, ali time nesvjesno već postavljamo temelje njegovog emotivnog razvoja. Takođe, stvaramo i osnove naše komunikacije sa djetetom, kao i djetetove stabilnosti i samopouzdanja.

- Odnos između majke i bebe postavlja osnove za sve djetetove buduće odnose. Ako dijete u prvoj godini života nauči da može da se pouzda  u odgovor na znake koje daje, dobilo je osnove za stabilnost, samopouzdanje, sigurnost i povjerenje u zdravu komunikaciju sa okolinom - dodaje Jasna Lovrić.

Tokom prve godine beba prolazi nekoliko faza emotivnog razvoja, a čitav period poslije rođenja pa do prve godine naziva se oralnom fazom. Za nju važi načelo odmah i sada. Ukoliko je kroz oralnu fazu prošlo a da nije dobilo sve što mu je potrebno, dijete može da izraste u osobu koja se plaši napuštanja, ulazi u odnose zbog fizičke bliskosti, kontroliše ljude itd. Ta prva godina dijeli se u tri perioda koji se nadograđuju i nadovezuju, pojašnjava naša sagovornica.

 - Autisitčna - samoživa faza traje do trećeg-četvrtog mjeseca, dijete tada ne razlikuje sebe od majke, tjelesna bliskost i nježnost su presudni. Emotivnost se razvija kroz dodir, miris, sisanje, suhoću, toplinu, slušanje. Sljedeća, simbiotska faza je od trećeg do šestog, pa i devetog mjeseca, kada kroz dijalog i komunikaciju dijete razvija temelje pouzdanja u svoje znake i majku koja odgovara na te znake. Stvara sliku dobre majke, što je temelj za osnovno povjerenje u druge ljude. U ovoj fazi stvara se osnova za djetetovo stabilno JA.

Poslednja faza je odvajanje - separacija, i ona traje do 12. pa i 18. mjeseca. U ovoj fazi dijete je razvilo dijalog povjerenja sa majkom i uspješno se odvaja od nje.  Od 10. mjeseca dijete se sve više zanima za okolinu i ima potrebu za kretanjem i učenjem. U toj novoj  moći ono počinje da prepoznaje i da se susreće sa majčinim NE i počinje da ga koristi. Odnos sa okolinom je aktivniji, ali je doživljaj svijeta još u znaku sopstvene svemoći, pa je grubo razbijanje prkosa koji se tada javlja pogrešna reakcija, upozorava Jasna Lovrić.

- Ako se dijete pravilno emotivno razvilo u oralnoj fazi, odnosno prvoj godini života, to daje rezultate kroz kvalitet njegovog odnosa prema sebi i spoljnom svijetu. Zaista, najbolje što možete uraditi za vašu bebu tokom prve godine je da naučite da razumijete njene znake. Novorođenče se ne može razmaziti, jednostavno tu ste za bebu. Ko će drugi? Ako ignorišete njegov plač, rizikujete da zaćuti. Šta je beba naučila kao prvu emotivnu poruku: da njeni znaci nemaju efekta na roditelje i da ona nema vrijednost za njih. Bebe istrajnije ličnosti nastaviće da plaču glasnije u nadi da će se probiti kroz zid ćutanja. Postaće nervozne i anksiozne u potrebi da ostanu što bliže roditeljima. Beba slabije ličnosti adaptiraće se na roditeljski nedostatak odgovora i jednostavno će odustati.

Valja da roditelji imaju na umu kako je rana zavisnost bebe odgajanje kasnije nezavisnosti djeteta. Podignite svaki put uplakanu bebu dok je mala, i ona će se odvojiti mnogo lakše kada poraste. Slušajte svoju bebu dok je mala i ona će vas slušati kada poraste.

Uobročavanje je nepotrebno

Jedna od stvari na kojoj mnogi roditelji, vođeni savjetima starijih, insistiraju jeste uobročavanje bebe. Jasna Lovrić istiće da je ona od samog početka izričito protiv nametanja takvog ritma, jer to samo zvuči jednostavnije.  Potrebno je da roditelji prepoznaju i podrže  prirodno bebino uobročavanje. Kada je emotivni razvoj bebe u pitanju, takvo disciplinovanje i navikavanje da odustane od svojih potreba donosi više štete nego koristi, napominje Jasna Lovrić:

-  Dugoročno gledano samostalnije su, zdravije i srećnije bebe kojima se izlazilo u susret nego one po rasporedu uobročene. Bebu ne možete disciplinovati jer nju muči njena glad ili nelagoda, potreba za nježnošću… Bebu možete samo naučiti da zaćuti i odustane od komunikacije s vama, a to je onda dugoročno loše i za vas i za bebu, jer ta navika će vas sačekati kod hranjenja čvstom hranom, navikavanja na nošu, faze prkosa - beba je naučena da ne komunicira s vama, i analogno da nema povjerenja u vašu komunikaciju.

Stručni saradnik: Jasna Lovrić, konstruktivistički koučing psiholog, autor predavanja i radionice o emotivnom razvoju djece u prvoj godini života u školi „Nada Lazić“.